DIJALOG SENEKE I AURELIJA AUGUSTINA POTAKNUT DRUŠTVENIM MREŽAMA

Nađoše se Seneka i Aurelije Augustin u našemu vremenu, slučajem koji se ni ne da opisati.

Htjedoše upoznati ljude 21. stoljeća, no spoznavši da trgova i razgovaraonica kakvih su oni poznavali više nema, odgovore na svoja pitanja potražiše na društvenim mrežama, točnije Facebook-u.

(scrollaju Seneka i Aurelije po Facebooku)

Aurelije: Seneka, primjećuješ li isto što i ja?

Seneka: Mnogo djevojaka koje stavljaju boju na svoju facu, paralelno snimajući postupak? Aurelije. Da. Koji je razlog tomu?

Seneka: Kaže ova da druge djevojke uči raditi isto. No meni i dalje nije jasno. Uočavaš li predanost i dugotrajnost toga postupka? I raznolikost boja kojima se služi?

Aurelije: Uočavam, uočavam. No što dobivaju sa time? Čini li ih to boljim ljudima od drugih?

Seneka: Možda u njihovim očima i shvaćanjima dobrih ljudi. Mah, tko će znati što ih motivira. Samo znam da nije želja za mudrošću.

Aurelije: Niti povezivanje sa Bogom.

Seneka: Misliš li da time daju previše važnosti tjelesnome? Ova predanost bojanju lica, biranju odjeće, pa i ove reklame za oblikovanje tijela raznim sredstvima ,koje nas stalnim iskakanjem ometaju u našem istraživanju..! U moje vrijeme strah povezan sa tijelom odnosio se na rizik od križa, sprava za mučenje, razvučenih udova potjeranih na sve strane, a ne na omjer struka i bokova... Čak ni tada kada sd ljudima prijetila odjela koja proždire plamen, oni nisu toliku važnost pridavali tijelu i njegovu očuvanju.

Aurelije: Svakako. Kao da ne shvaćaju da energiju troše na krive aktivnosti, lako, sasvim je sigurno da sve to rade u želji za afirmacijom u društvu, no ne mogu da ne istaknem iluziju u kojoj žive misleći i radeći tako. Jadni, slijepi, neuki. Misle da neku potvrdu mogu naći od strane praha i pepela, dok zaista jedini čije priznanje trebaju tražiti jest Božje.

Seneka: Čisto robovanje tijelu, ja bih rekao. Previše brige i straha vežu za svoju materiju, i kao da ne shvaćaju da se živi pomoću tijela, a ne jedino i isključivo radi njega.

(Seneka povisi ton uznemireno)

Ajme, Aurelije! Vidiš li ti govor mržnje u komentarima ispod ove slike punašne djevojke? Oni ne samo da uzvisuju tijelo, već prosuđuju duše na temelju istog!

Aurelije: Iluzije i varke, Seneka moj. A siguran sam da znaju posljedice osuđivanja i prijezira. I siguran sam da svojevoljno odašilju na svijet isto. Ta slobodni su, a opet rade suprotno od dobroga. Blaženstvo sigurno neće postići takvim djelovanjem, zadobiti mjesto u Božjem kraljevstvu. A osim toga, čini li ti se da je aktivnost poprilično velika na ovoj mreži, i da je veliki broj ljudi uključen. Što li rade toliko puno ovdje, umjesto da mole, ili čitaju štogod, neku lijepu riječ, božju na primjer.

Seneka: I mene je to vrijeme zapeklo, prijatelju iz budućnosti. Ove aktivnosti djeluju kao gubitak vremena. Zaista ne znamo koliko nam fatum, bog, slučaj daje još vremena, i svaki trenutak moramo obgrliti i baviti se sobom, oplemeniti si i umiriti duh. Na primjer u ovom videu gdje mladić straši djevojku paucima, poprilično' velikim, ne vidim takve težnje. Vidim sadizam i strah. Zaista neobičnim emocijama ovi mladi hrane svoju dušu.

Aurelije: Okrenuti se sebi? Ne, Seneka, okrenuti se Bogu. Istina, video ne šalje nikakve kreposti ili duhovne vrijednosti, stoga kvaliteta, ne samo da je upitna, već ju slobodno možemo degradirat do zadnjega stupnja. No ono što mene smeta jest ta pozornost i predanost ljudskom, i njihovim nekim važnim stvarima, koje zaista nisu važne i koje nemaju temelja ni bitka samo po sebi.. Udaljili su se od onog istinskog, izvornog i jedinog što zaista Jest, Boga Oholost je ono što ja vidim , te jedino što se dade zaključiti jest dominacija zemaljske države, i ljudi koji u svojoj egocentričnosti negiraju Boga, jedinog bitka.

Seneka: U redu, poštujem tvoju zamjerku, no problem je dublji od ovog Što si sada naveo, i ne samo dublji, već stoji u temelju tvoga shvaćanja. Naime, spoznati boga jest misliti o njemu, željeti doseći božanske visine, te osvijestiti svoju neposrednu vezu sa njime. Barem si mi govorio tako. No svemu tome prethodni volja i misao. Ja ne vidim niti volju niti želju, za ikakvom mišlju, mudrosti, ili znanjem. Ti kažeš umanjiti sebe, uvećati boga, a ja umanjiti sitničavosti, uvećati mudrost i mir. Prijatelju, niti jedan niti drugi obrazac, pa ni interes ja ne uočavam ovdje.

Aurelije: Dobro zboriš, Seneka. No, koliko sam prikupio informacija, Kršćanstvo je visoko zastupljena religija u ovim krajevima. Znači, znaju razlikovati dobro od lošega, a i dalje dolaze u konflikte i rasprave, kao što se može naći u komentarima na neku društvenu problematiku, u kojima odašilju mržnju, psovke, prezir, čak i hule Boga. Imaju slobodu pisanja i objavljivanja Što im srce želi, no ipak se drže profanih ili negativnih stvari. Kako god da bilo, za svoje djelovanje snositi će posljedice, bilo dobre za krepost i privrženost Bogu, bilo loše za oholost i prezir.

Seneka: Nekim stranputicama krenuli su ovi mladi, krivim ciljevima se okrenuli. Sama će ih sudbina, bog, udes ograničiti i odrediti, a oni ne rade ništa da bi ovo malo slobode što imaju uzeli i oblikovali u svrhu mira i znanja, mudrosti i kreposti. Oni sami sebe degradiraju i ograničavaju, pa kada i dođe kakav zid, prepreka, neće imati nikakva oružja niti mehanizme za samoočuvanje i zaštitu.

Aurelije: Čuvati ih može jedino Bog, no ne bez sjedinjenja sa istim.

Seneka: Dakle, možemo reći da će ovi ljudi provesti život u patnji, koju su samovoljno izabrali okrenuvši se nimalo bitnim stvarima, mislima, i ljudima, iako su se mogli okrenuti sebi, i postizanju ataraksije, ili u tvom slučaju Bogu, i izgrađivanju njemu poželjne duše.